Press

12.09.2017. - forenzika-prima.hr "Forenzična revizija dijela poslovanja "

21.08.2017. - forenzika-prima.hr "Usluge poreznog savjetništva (II. dio) "

19.07.2017. - forenzika-prima.hr "Usluge poreznog savjetništva (I. dio) "

21.04.2017. - forenzika-prima.hr "Dubinsko snimanje poslovanja"

30.01.2017. - forenzika-prima.hr "Vještačenja u parničnim postupcima"

30.11.2016. - forenzika-prima.hr "Procjena vrijednosti društva"

08.11.2016. - forenzika-prima.hr "Clean Start"

tportal.hr 01.2016. - Lider Lovci na prijevare

tportal.hr 29.01.2016. - poslovni.hr Počinje bankarsko suđenje stoljeća

business.hr" 6.4.2015 - business.hr Zašto zviždači (ne) zvižde?

tportal.hr 10.09.2013. - forenzika-prima.hr Korupcija u zdravstvu

tportal.hr 23.05. 2013. - business.hr Mala zemlja za velike stečajeve

tportal.hr siječanj 2013. - forenzika-prima.hr Strogo kontrolirani dogovori

tportal.hr studeni 2012. - forenzika-prima.hr Ovdje čuvam ja

 

Mala zemlja za velike stečajeve

Još od vremena kada su se udjeli u društvima i krediti dobivali na teniskim terenima priča se o vezanim društvima, društvima-kćerima, izvlačenju profita, poreznim utajama i sl. Osim višemilijunske štete u takvim su slučajevima zajedničke i male kazne za počinitelje. Uskoro ćemo zaigrati na EU terenu gdje se ne pruža druga ili treća šansa. Za one koji neće igrati prema pravilima europska praksa potiče stigmatizaciju, provodeći mjere koje stvaraju negativno okruženje za nesavjesnog poduzetnika koji želi ostvariti novi poslovni početak..

Obzirom na recesiju koja je u posljednjih nekoliko godina opustošila svjetsko gospodarstvo, stečajevi nikoga ne bi trebali čuditi. U Hrvatskoj ipak kao da oduvijek postoji krajnje negativan stav prema poduzetnicima, bilo da su uspješni ili ne. Stiče se dojam kako uspješni poduzetnici svoj uspjeh duguju malverzacijama i političkoj podršci, dok su oni neuspješni lopovi koji su namjerno pljačkali svoje tvrtke tako što su iz njih izvlačili novac te ih u konačnici dovodili do stečaja. Kada se prisjetimo kako je u Hrvatskoj izgledala privatizacija početkom devedesetih, ali i što se u Hrvatskoj i danas događa, takvi stavovi nisu nelogični.

Neovisno o političkom, odnosno gospodarskom sustavu, u hrvatskim se medijima oduvijek osjećala snažna prisutnost ekonomskih tema.Tako su nekada stranicama gospodarskih rubrika vladali pojmovi kao što su industrijalizacija, elektrifikacija, inflacija, nestašica i redukcija. Osamostaljenjem Hrvatske u prvi plan su izbili privatizacija, inflacija, menadžerski kredit i vanjski dug, da bi ih u novije vrijeme (osim bezvremenskog vanjskog duga) polako istisnuli pojmovi kao što su recesija, stečaj, predstečajna nagodba ili osobni bankrot.

Prisutnost upravo tih tema jasan je pokazatelj sprege politike i gospodarstva koja je i dalje jaka u Hrvatskoj, ali i da je recesija pojam koji se u Hrvatskoj poodavno udomaćio i bez kojeg je zapravo nemoguće pričati o hrvatskom gospodarstvu, bilo u povijesnom ili aktualnom kontekstu.

Stečaj na hrvatski način

Nelikvidnost i nesolventnost svakako su među najvećim problemima hrvatskog gospodarstva. Radi se o pošasti koja podjednako brine velike, srednje i male poduzetnike te obrtnike. Poduzetnici su dizali kredite koje sada ne mogu vraćati, banke su u pravilu najveći vjerovnici, a sudeći po trenutnoj situaciji upravo će banke preuzimati udjele u društvima koja više ne mogu podmirivati dospjele obveze. Takav se scenarij bankama pretjerano ne sviđa jer time prestaju biti banke, a postaju poduzetnici. Začarani krug neplaćanja nebrojenim je poduzetnicima došao glave, bilo da su sami potonuli ili su za sobom povukli svoje vjerovnike. Iako u Hrvatskoj poslovično vlada velika skepsa prema sposobnosti i poštenju političara, upravo se od njih očekuje da vuku poteze kojima bi se spasilo posrnulo hrvatsko gospodarstvo.Ništa drugačije nije ni s ovom Vladom, pred koju su postavljeni zahtjevi rješavanja problema nelikvidnosti i nagomilanih dugovanja. Jedna od mjera kojom bi se trebala pojačati financijska disciplina te olakšati vjerovnicima naplatu potraživanja je predstečajna nagodba, a koju ćemo predstaviti u sljedećih nekoliko redaka.

Predstečajna nagodba

Riječ je o Vladinoj mjeri predstavljenoj unutar Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi kojeg je Hrvatski sabor izglasao 28. rujna 2012. godine, a dodatno dopunio i izmijenio u prosincu. Zakon se i dalje usavršava te je tako u travnju ove godine pokrenut novi postupak izmjena i dopuna. Kao što samo ime govori, radi se o mjeri koja prethodi stečaju kao krajnjem mehanizmu naplate dugovanja. Navedenim zakonom propisana su pravila financijskog poslovanja, kao i temeljne zakonske dužnosti uprave odnosno nadzornog odbora tvrtke. Uprava je dužna osigurati sustavno praćenje, procjenu i strategiju održavanja, odnosno dosezanja adekvatne razine kapitala u odnosu na vrstu, opseg i složenost poslovne djelatnosti koju društvo obavlja i rizike kojima je izloženo ili bi moglo biti izloženo u obavljanju te poslovne djelatnosti. Nadzorni odbor dužan je, u smislu ovoga Zakona, nadzirati stanje likvidnosti i solventnosti društva. Ukoliko unatoč svom trudu ipak nešto pođe po zlu te društvo postane nelikvidno i/ili nesolventno, a stanje se ne promjeni ni nakon financijskog restrukturiranja, uprava je dužna pokrenuti postupak predstečajne nagodbe; u slučaju nelikvidnosti rok je 60 dana, dok je za insolventne tvrtke rok 21 dan. U Hrvatskoj je trenutno 312 osoba ovlašteno za obavljanje posla stečajnog upravitelja.

Stečaj na EU način

Europsko zakonodavstvo većinom podrazumijeva materijalnu i/ili materijalnu odgovornost za pojedinačne dužnike ili odgovorne osobe unutar društava. Tako većina zemalja članica osim navedene kaznene i materijalne odgovornosti za dužnike prakticira i zabranu određenih poslovnih aktivnosti, odnosno obnašanje upravljačkih funkcija. Takva praksa omogućuje stigmatizaciju, pošto takve mjere stvaraju negativno okruženje za poduzetnika koji želi ostvariti novi poslovni početak, ali i upozoravaju da je stečaj negativni završetak poslovanja jednog društva za što odgovornost snosi i sam poduzetnik. To se može opravdati u situacijama kada je dužnik neodgovorno upravljao društvom, postupao protivno dobrobiti vjerovnika ili namjerno doveo tvrtku do stečaja, ali u slučaju bona fide stečaja takve bi se mjere mogle smatrati pretjerano strogima prema poduzetnicima koji žele početi iznova. S druge strane, točno je da onaj tko je uzrokovao štetu svojim djelovanjem, mora snositi odgovornost prema društvenoj zajednici koju je svojim radnjama oštetio. Velika Britanija ima najstrože stečajne zakone, budući da je jedina zemlja Europske unije čije zakonodavstvo predviđa automatska ograničenja, isključenja te zabrane. Prema poljskim zakonima sud u slučaju stečaja može poduzetniku zabraniti obnašanje gospodarske aktivnosti bilo kao samostalni poduzetnik bilo kao član nadzornog odbora, zastupnik u trgovačkom društvu, državnoj tvrtki ili zadruzi. U slučaju djelomičnog plaćanja duga, moguće je da se ukinutu zabrane poslovanja stečajnom dužniku. Takva praksa se primjenjuje u Nizozemskoj, gdje dužnici na temelju pisane preporuke stečajnog upravitelja mogu od banke tražiti kredit za financiranje novog poslovnog početka. Zanimljivo je kako Grčka, koja je kao država sinonim za insolventnost i nelikvidnost te kao takva predstavlja prijetnju očuvanju Eurozone ima vrlo stroge stečajne zakone. Tako prema njihovim zakonima poduzetnik koji je društvo doveo do stečaja automatski gubi pravo zapošljavanja u gospodarskoj ili industrijskoj djelatnosti. U Finskoj nadležni sud može poduzetniku izreći zabranu poslovanja na maksimalno sedam godina. Sud će izreći kaznu ukoliko poduzetnik ozbiljno zakaže u provođenju zakonskih obveza povezanih sa vođenjem tvrtke ili ukoliko se protiv njega pokrene ozbiljniji kazneni postupak. Kazna će se izreći i u slučaju da se pokaže kako su aktivnosti poduzetnika bile na štetu vjerovnika, njegovih partnera, javnog interesa te zdravog tržišnog natjecanja. Mađarski zakoni nalažu da osoba koja je vodila tvrtku kojoj prijeti likvidacija imovine radi namirenja dugova ne može biti zaposlena na čelnim pozicijama u trajanju do tri godine; osim u slučaju da se tu istu osobu zaposli kao izvršnog direktora zaduženog za izbjegavanje stečaja. Pregled nastavljamo s Francuskom, gdje zabrane poslovanja stupaju na snagu samo u slučaju utvrđivanja kaznenog djela prijevare (čak i ukoliko ne dođe do pokretanja kaznenog postupka). Zakon se odnosi samo na one aktivnosti povezane sa namjernim dovođenjem u stečaj, pa se može reći da Francuska ima vrlo razumne propise po pitanju stečaja. Ponovno ćemo spomenuti Nizozemsku, zbog njenog posebnog režima koji ne uključuje samo stečaj; naime svaki poduzetnik prije osnivanja tvrtke mora od ministarstva pravosuđa dobiti tzv. deklaraciju besprijekornosti. Riječ je o propisu čije izdavanje može odbiti iz nekoliko razloga: prethodni sudjelovanje u namjernom izazivanju stečaja ili nekoj drugoj vrsti gospodarskog kriminala ili niz od nekoliko stečajeva koji ne moraju nužno biti namjerno izazvani, ali pobuđuju sumnju u poduzetnika.

Stečaj ALL'ITALIA

Prema posljednjim reformama stečajnog zakona provedenim u Italiji, vlasniku ili direktoru tvrtke dovedene do stečaja može biti izrečena zabrana obavljanja trgovačke djelatnosti i obavljanja rukovodećih poslova u društvima bilo koje vrste samo nastavno na kaznenu presudu za kaznena djela stečaja i ostala kaznena djela koja proizlaze iz talijanskog stečajnoj zakona. Razdoblje zabrane i onemogućenosti obavljanja tih djelatnosti variraju ovisno o vrsti i težini kaznenog djela.

Zatvorskom kaznom od tri do deset godina kažnjava se poduzetnik odgovoran za "prijevarni" stečaj, što znači da je sakrio ili potrošio sredstva ili, s ciljem pribavljanja koristi vjerovnicima, prikazao ili priznao nepostojeće dugove; ili sakrio, uništio ili krivotvorio, s ciljem pribavljanja nezakonite dobiti sebi ili drugima ili s ciljem pribavljanja koristi vjerovnicima, poslovne knjige i ostale knjigovodstvene dokumente ili ih je držao u tajnosti tako da se ne može rekonstruirati upravljanje poslovima ili njihovo kretanje. Osim navedenog, kazna za ova djela je i zabrana trgovačke djelatnosti i zabrana obavljanja rukovodećih poslova u društvima bilo koje vrste u trajanju deset godina. Zatvorska kazna od šest mjeseci do dvije godine predviđena je za osuđene zbog uzrokovanja tzv. "običnog" stečaja (koji podrazumijeva trošenje sredstava na osobne ili obiteljske potrebe većih u većem iznosu nego je to ekonomski status osuđenog dopuštao; trošenje znatnih sredstva koja je imao na raspolaganju na rizične ili očigledno nerazborite radnje; poduzimanje vrlo nerazboritih radnji kako bi usporio proglašenje stečaja; otežavanje nestabilnosti vlastite tvrtke odugovlačenjem s proglašenjem stečaja ili nezadovoljenje obveza preuzetih prethodnog preventivnog ili stečajnog ugovora.) U ovom slučaju, slijedi i zabrana trgovačke djelatnosti i zabrana obavljanja rukovodećih poslova u društvima bilo koje vrste u trajanju do dvije godine. Kažnjava se, zatvorskom ili novčanom kaznom, ona osoba odgovorna za stečaj, kojoj je izrečena zabrana trgovačke djelatnost kao posljedica kaznene presude, ako krši tu odredbu, i to zatvorom u trajanju najviše dvije godine i novčanom kaznom. Sastavlja se javni registar bankrotera koji se može naći u svakom sudskom uredu. Zakon predviđa kaznu i za stečajne upravitelje koji primaju ili dogovaraju naknadu, novčanu ili druge vrste, mimo one koju im je dodijelio sud na ime poslova upravljanja stečajem, i to zatvorsku kaznu u trajanju od tri mjeseca do dvije godine i novčanu kaznu. U najtežim slučajevima, kazni se može pridodati i privremena zabrana obavljanja dužnosti u trajanju do tri godine; osim u slučaju da se tu istu osobu zaposli kao izvršnog direktora zaduženog za izbjegavanje stečaja. stečaja.

Koja je prava cijena zatvaranja firme?

Može se ukratko ponoviti kako u Hrvatskoj svaki vjerovnik snosi svoje troškove u stečajnom postupku no onaj koji pokreće stečajni postupak dužan je uz redovnu sudsku pristojbu platiti i dodatnu pristojbu u iznosu od 10.000,00 kn. Uz pristojbe dužni su platiti i predujam za troškove prethodnog postupka i to u iznosu u kojem to zaključkom odredi sudac. Osim mjerljivih troškova postoje i nemjerljivi troškovi stečajnih postupaka, a to su prije svega oni koji nastaju pri likvidaciji. Tada nepovratno nestaju proizvodni ili uslužni kapaciteti, radna mjesta, a s njima i izvor prihoda za obitelji radnika, izvori prihoda raznih proračuna te nestaju društva kao temeljne građevne jedinice gospodarskog sustava. Osim toga tu je i gubitak povjerenja i ugleda kako u užoj tako i široj gospodarskoj zajednici.

Hrvatska anatomija stečajne destruktivnosti

U Hrvatskoj je od početka recesije propalo odnosno obrisano po službenoj dužnosti te redovitoj proceduri sudova više od 20 tisuća društava. 2013 godina započela je s više od 2700 neriješenih stečajeva – podatak donosi statistika Visokoga trgovačkog suda. Sud ima najnovije podatke jer na mjesečnoj bazi prati aktivnosti svih vjerovnika i dužnika koji od trgovačkih sudova traže otvaranje stečajeva ili tvrtke same prijavljuju stečaj. I prije izbijanja globalne krize daleko veći broj ovdašnjih poduzetnika završavao je poslovanje gašenjem društva nakon provođenja likvidacijskog, a ne stečajnog postupka, a recesija je samo povećala njihove odluke da likvidiraju društvo.
Prisjetimo li se prošlih dana, dovoljno je spomenuti slučaj Kutle, hrvatskog poduzetnika na privremenom radu u BIH, koji je u rekordnom roku od kafića na Sloboštini došao do poslovnog carstva koje po nekim navodima brojalo preko 200 tvrtki. On je nakon niza peripetija, koje ubrajaju i loše napisanu optužnicu osuđen 2009. od strane hrvatskog sudstva na dvije godine i 8 mjeseci zatvora za malverzacije prilikom privatizacije tvrtke Gradski podrum. Drugi junak privatizacije Josip Gucić prošao je još bolje. On je u odsutnosti osuđen na dvije godine zatvora, a sumnjičilo ga se da je samo tvrtku NIK oštetio za oko 195 milijuna kuna.
Od svježijih primjera imamo slučaj Borisa Vidića koji je krajem travnja za izvlačenje 17 milijuna kuna iz Fima grupe kažnjen sa 11 mjeseci uvjetne kazne. Postoje brojni primjeri poduzetnika kao što je recimo Bruno Orešar, koji su također brojne firme doveli u stečaj, a radnike na rub egzistencije, ali i dalje normalno rade i žive. Već je ovih nekoliko primjera dovoljno da shvatimo kako su promjene neophodne.
Nelikvidnost s kojom je suočeno gospodarstvo jedan je od naših najvećih problema. Prema podacima iz najnovijeg izvještaja "Insolvencies in Europe 2011/12" u 2010.g. u Hrvatskoj je zabilježno 1.450 stečajeva, 3,4% manje nego u 2010.g., kada je 1.501 subjekt otišao u stečaj. Po porastu broja stečajeva Hrvatska se svrstala na šesto mjesto u srednjoj i istočnoj Europi. Nažalost, 2012. godina zablježila je porast, odnosno stagnaciju u rješavanju otvorenih stečajeva. Tako je prema podacima Visokog trgovačkog suda, u ovu godinu prenešeno više od 2.700 postojećih slučajeva kojima će se pridodati novi.

Uvođenje odgovornosti

Sadašnja Vlada je, kao uostalom i prošla, a zasigurno i buduća, svjesna da nelikvidnost najveća prepreka reanimaciji hrvatskog gospodarstva. Uočavanje problema i želja za rješavanjem istog svakako je pozitivna, ali u ovom slučaju je upitno koliko mjera predstečajne nagodbe može pomoći. Cijela stvar neodoljivo nalikuje situaciji u kojoj popustljivi roditelj zločestom djetetu odbrojava prije nego će ga kazniti. Kreće se brojanjem do tri, pa do pet, pa do deset, pa na kraju ne bude ništa od kazne. U ovom slučaju imamo financijsko restrukturiranje, pa predstečajnu nagodbu, pa sami stečajni postupak. Za to vrijeme rastu kamate, minusi u banci te u konačnici i broj nezaposlenih, a na kraju nema ni adekvatne kazne za dužnika, ni nagrade za vjerovnike. Osim toga, velika zamjerka ovom zakonu jest da predstečajnu nagodbu pokreće dužnik, dok je vjerovnik lišen svih prava, bilo da je riječ o pokretanju samog postupka predstečajne nagodbe ili o prisiljavanju neodgovornog dužnika na njeno pokretanje. Možda bi praksa uvođenja odgovornosti odnosno stigmatizacije loših i neodgovornih poduzetnika te u konačnici privremena zabrana obavljanja trgovačke djelatnosti i obavljanja rukovodećih poslova u društvima bilo koje vrste doprinjela toj nužnoj promjeni.

Link na originalni pdf dokument